O knjižnici

Salezijance je osnovao sv. Ivan Bosco 1859. godine u Torinu. Po karizmi svoga utemeljitelja zadatak je družbe odgoj mladeži; odnosno salezijanska karizma jest…biti s mladima, živjeti za njih, otkrivati ljepotu života kroz odgojenu odgovornu ljubav i slobodu.

U Rijeku salezijanci dolaze 6. siječnja 1918. Ubrzo nakon dolaska organizirali su razgranati rad s mladima iz cijeloga grada. Godine 1935. već postojećim aktivnostima pridružuje se i konvikt za mladiće srednjih škola. Uz mnoštvo aktivnosti na organizaciji glazbenoga, kazališnog, sportskog života riječke mladeži, talijanski su salezijanci u samostanu prikupljali knjige. Nemamo podataka koliki je bio njihov fond, tko se njime mogao služiti, da li se netko bavio knjižnicom, nemamo također ni inventarne knjige iz toga razdoblja. No, knjige talijanskih salezijanaca čine temelj, početke današnje knjižnice SKG-a. Knjige iz toga razdoblja (1918. – 1945.) koje se i danas nalaze u našoj knjižnici najvećim su dijelom vjerske tematike, pisane talijanskim i latinskim jezikom. Na naslovnoj stranici nalazi se pečat riječke salezijanske kuće.

Nakon Drugoga svjetskog rata tadašnja je vlast zabranila salezijancima u Hrvatskoj sve aktivnosti kojima su okupljali mladež, oduzete su im brojne odgojne ustanove, među njima i zavod Martinis Marchi u Splitu. Nakon zatvaranja Zavoda dio knjižničnoga fonda (vjerski naslovi na talijanskome, latinskom i hrvatskom jeziku) salezijanci donose u Rijeku i pripajaju ga već postojećoj zbirci u samostanu.

Kada su 1955. godine vlasti zatvorile riječko sjemenište, salezijanski sjemeništarci nastavljaju svoje školovanje u Biskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zadru. Salezijanci u Zadru prikupljaju knjige potrebne za njihovo školovanje i odgojno djelovanje, a dio toga fonda također završava u riječkom salezijanskom samostanu.

Veliku župu salezijanci imaju u Arbanasima kraj Zadra. U župi su prikupljali knjige i darovali ih školi.

U Rijeci je škola započela s djelovanjem ujesen 1959. godine kada je pohađaju učenici trećih i četvrtih razreda dok se prvi i drugi razredi nalaze u Križevcima. Škola je 1972. godine u potpunosti preseljena u Rijeku. U trinaestogodišnjem križevačkom razdoblju školsku je knjižnicu vodio don Franjo Kralik. Nakon preseljenja Škole, u Rijeku je prenesen i veći dio knjižničnoga fonda.

U Rijeci je knjižnica zbog nedostatka prostora često preseljavana. U vrijeme kada je vodi don Marin Mandić (1972. – 1976.) fond je prenesen u današnju zgradu. Don Marinovim odlaskom u misije brigu o knjižnici preuzima don Marinko Ivanković.

Godine 1984. ravnatelj škole don Pavao Crnjac preuzima i brigu o knjižnici koja se tada prvi puta počinje sustavno sređivati. Don Crnjac je započeo inventarizaciju, klasifikaciju (u knjižnici je tada prvi puta primijenjena Univerzalna decimalna klasifikacija), katalogizaciju, no, nažalost svojim odlaskom u knjižnici ostavlja tek započet golem posao.

Ministarstvo kulture i prosvjete odobrilo je 1. ožujka 1993. početak rada Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji, no školska je knjižnica počela raditi tek 15. studenoga 1994. godine.