U četvrtak, 15. siječnja, nekoliko učenika iz svakog razreda zainteresiranih za STEM područje sudjelovalo je na predavanju meteorologa dr. sc. Borisa Mifke s Fakulteta za fiziku Sveučilišta u Rijeci na temu „Primjena numeričkih modela u istraživanju atmosfere i donosa pustinjske prašine na Jadran“.
Predavanje je bilo zanimljivo i poučno te je učenicima omogućilo uvid u suvremene znanstvene metode istraživanja atmosferskih procesa. Učenici su proširili svoja znanja o numeričkom modeliranju, prognoziranju vremenskih prilika i utjecaju atmosferskih pojava na okoliš. Posebno je istaknuta povezanost teorijskih znanja iz fizike s njihovom praktičnom primjenom u meteorologiji, što je dodatno potaknulo interes učenika za prirodoslovne i tehničke znanosti.
Na kraju predavanja održan je kratki intervju te razgovor s predavačem u kojem su učenici postavljali pitanja o važnosti pustinjske prašine u klimatskim modelima, njezinu utjecaju na atmosferu i ekosustave te o ulozi suvremenih meteoroloških simulacija u boljem razumijevanju tih procesa. Pitanja i odgovori nalaze se u nastavku članka.
1. Zašto je pustinjska prašina važna karika u klimatskim modelima?
Kao što sam napomenuo na predavanju, pustinjska prašina koja je dugoročno prisutna u atmosferi značajno utječe na njezina fizikalna svojstva. To se prvenstveno odnosi na apsorpciju kratkovalnog i dugovalnog zračenja. U prvom slučaju može doći do hlađenja, a u drugom do zagrijavanja atmosfere. Taj efekt najviše ovisi o veličini čestica emitiranih iz pustinje jer ona određuje koji će tip zračenja prevladati. Drugi važan faktor je utjecaj na mikrofiziku oblaka; naime, prašina služi kao neophodna kondenzacijska jezgra za formiranje kapljica. Treći je utjecaj vidljiv kroz biogeokemijske cikluse – prašina je izvor nutrijenata poput željeza i fosfora, koji su ključni za primarnu produkciju fitoplanktona u morima i ostalim vodenim sustavima.
2. Na koje načine pustinjska prašina utječe na atmosferu i ekosustave?
Osim već spomenutog, prašina ima veliku ulogu u ekologiji. Primjerice, taloženje saharske prašine u Amazoni presudno je za obnovu nutrijenata u tamošnjem tlu. S druge strane, prašina može prenositi bakterije koje mogu biti štetne ili otrovne za ljude i druge organizme. Poseban problem nastaje kada se prašina nataloži na ledenjake. Zbog klimatskih promjena i veće količine energije dolazi do promjena u globalnim strujanjima, što uzrokuje ekstremne prodore prašine prema sjeveru i jugu. Kada se ona taloži na led, mijenja se refleksivnost površine, odnosno albedo. Što je podloga tamnija, to se sunčevo zračenje jače apsorbira, što ubrzava otapanje ledenjaka. To zatim stvara temperaturne kontraste koji povratno utječu na samu dinamiku atmosfere.
3. Kako bi dalji razvoj meteoroloških simulacija mogao unaprijediti razumijevanje utjecaja pustinjske prašine na Jadran i Mediteran?
Upravo su meteorološki modeli ključni za istraživanje ovih pojava jer na ogromnim pustinjskim područjima često nedostaju standardna mjerenja. Iako sateliti popunjavaju te praznine, oni zbog naoblake ne mogu uvijek pružiti potpune podatke. Tu ključnu ulogu preuzimaju modeli koji koriste asimilaciju podataka. To je proces u kojem se mjerenja, uglavnom satelitska ili optička prizemna mjerenja poput optičke debljine aerosola, integriraju u model. Primjer takvog pristupa je reanaliza MERRA-2 koju sam koristio. Napredak ovakvih simulacija omogućit će nam preciznije predviđanje kretanja prašine i njezina utjecaja na Mediteran u budućnosti.
Učenici 3. K razreda
