Naslov je to pjesničke večeri koja se u prostorima naše škole održala 8. svibnja 2025. Bila je to još jedna u nizu tematskih pjesničkih večeri u kojoj se smijehu pristupalo iz više kutova: znanstvenog, poetskog, glazbenog i plesnog.
U uvodnom dijelu govorilo se o smijehu s psihološkog i znanstvenog stajališta – kao prirodnom mehanizmu oslobađanja od stresa, ali i kao mostu koji spaja ljude. Potom su učenici kazivali pjesme, biblijske izreke, izreke poznatih ljudi o smijehu, radosti i ljudskoj toplini.
Večer su obogatili glazbeni i plesni nastupi naših učenika pod vodstvom profesora Hrvoja Bugera. U programu su, uz učenike, sudjelovala i djeca naših profesorica: Elizabete, Nike, Petre i Andree.
Svojom nazočnošću, uz učenike, bivše učenike i djelatnike – sadašnje i bivše, večer je uveličao i provincijal Hrvatske salezijanske provincije, don Milan Ivančević te dugogodišnji pedagog i djelatnik škole, don Marinko Ivanković.
Poseban trenutak večeri dogodio se kad se prostorom prolomio uzvik: Habemus Papam! – snažna simbolička gesta koja je povezala vedrinu događanja s trenutkom iz povijesti, izazvavši oduševljenje publike.
Pjesničku večer su osmislile, uvježbale i sve povezale profesorice Mirjana Baždarić i Sunčana Martinčević.
Smijeh je te večeri bio i više od zvuka – postao je poruka. Poruka zajedništva, kreativnosti i nade.
