Sveti Dominik Savio jedan je od najmlađih svetaca Crkve.
Rodio se 2. travnja 1842. u selu Riva di Chieri, u sjevernoj Italiji. Dominik je upoznao sv. Ivana Bosca, svog učitelja 1854. godine. Bio je najdraži njegov učenik.
Sv. Bosco mu je pokazao oratorij u kojem je bio tri godine, sve do svoje rane smrti. Susret s don Boscom donio mu je nova prijateljstva, ali najvažnije od svega, upoznao je svoju vjeru i Boga.
Na dan svoje svete Pričesti stvorio je odluke kojih se držao kroz čitav život:
1. Ispovijedat ću se često i ići na pričest svaki put kad mi ispovjednik dopusti
2. Slavit ću svečano blagdane
3. Moji prijatelji bit će Isus i Marija
4. Radije umrijeti, nego sagriješiti
Sa svojih 14 godina, 1856. utemeljio Družbicu Bezgrešne. Na to se odlučio jednog svibanjskog jutra, za vrijeme mise, jer se nitko nije ispovijedao.
Svoj sveti život završio je upalom pluća, 9. ožujka 1857. u petnaestoj godini, govoreći:
„Kako lijepe stvari vidim“. Promatrajući tužnu majku, počeo ju je hrabriti govoreći: „Mama, nemoj plakati, ja idem u raj“.
Papa Pio XII. proglasio ga je blaženim 1950., a 12. lipnja 1954., nakon što su priznata dva nova čuda, Dominik je proglašen svecem. Zaštitnik je mladih, zaštitnik je dječačkih zborova, ministranata i nepravedno optuženih.
